Urošu je izazov uspon na Krn (2244 m)
Predstavljamo vam Uroša.
Dob: 31
Država: Slovenija
Hemofilija A
Izazov: uspon na Krn (2244 m)
Životni cilj: stvarati drukčiju, ljepšu stvarnost.
Usmjeravanje pažnje na pozitivne strane života
Živim u dijelu svijeta u kojemu mnoge stvari uzimamo zdravo za gotovo. Barem meni nije bilo ni na kraj pameti da postoji mogućnost da jednog dana trgovačke police neće biti pune proizvoda, svježeg voća i povrća, da bolnice neće imati dovoljno kapaciteta i opreme, da ljekarne neće imati dostatne zalihe lijekova ili da nam netko može ograničavati slobodu kretanja.
1. blog
I došao je novi koronavirus…
Kad je kod naših zapadnih susjeda Talijana COVID-19 već odnio prve žrtve te je slovenska vlada polako počela donositi odluke o zatvaranju svojih granica, nisam ni na trenutak pomislio da bi moglo biti ugroženo i moje zdravlje. Da budem iskren, istinski sam se iznenadio kad mi je hematologinja izdala e-recept s namjerom da si kod kuće napravim zalihu faktora VIII ako pomanjka lijekova. Sve to, kao i izvještavanje medija o širenju pandemije, u meni je uzrokovalo blagu nelagodu, ali nije me pretjerano zabrinulo jer smo još uvijek normalno odlazili na posao ili u trgovine i družili se. Međutim, ta je nelagoda u nekoliko dana prerasla u strah kad su zatvorili granice i škole te smo i mi u Sloveniji zabilježili prvi slučaj zaraze novim koronavirusom. Točno se sjećam te večeri kad sam tijekom pripremanja večere jednim uhom pratio dnevnik na TV-u. U vijestima su govorili o globalnoj rasprostranjenosti pandemije, o prvom slučaju zaraze kod nas te kako nedostaje zaštitne opreme. Iako sam po prirodi optimist, sve to medijsko izvještavanje u meni je posijalo sjeme straha. Istina je da je strah koristan kad stojimo na rubu provalije i čini nas opreznijima kako se ne bismo slučajno poskliznuli, ali moj je strah bio drukčiji. Nastao je zbog povećanog opsega informacija o krizi, koja je najavljivana i nama, i nije se oslanjao na činjenicu da me pogrešan korak već u sljedećem trenutku može koštati života. Štoviše, taj je strah u mom tijelu uzrokovao stres i, zbog svog posla na kojem ljude podučavam upravo kako se suočiti sa stresnim situacijama, znao sam da me stres neće obraniti od koronavirusa. Štoviše, učinit će me ranjivijim.
Ljutnja, ljubav i imunološki sustav
Danas se u literaturi mogu pronaći brojna saznanja o utjecaju stresa na naše zdravlje, a jedno od zanimljivijih istraživanja obrađuje utjecaj osjećaja na imunološki sustav. Istraživače je zanimalo kako osjećaji utječu na koncentraciju antitijela (imunoglobulina A) u krvi. Utvrdili su da je dobrovoljcu koji je pet minuta proživljavao ljutnju taj osjećaj u tijelu uzrokovao takvu količinu stresa da je djelovanje njegova imunološkog sustava suzbijeno tijekom više od šest sati! S druge su strane utvrdili da već samo pet minuta doživljavanja ljubavi osnažuje imunološki sustav za daljnjih šest sati i učini nas otpornijima.
Osjećaji i krvarenja
Pad otpornosti nije jedini utjecaj stresa na tijelo. I sȃm sam prije nekoliko godina doživio nekoliko slučajeva kad sam zbog intenzivnih negativnih osjećaja krvario. Na temelju već spomenute studije samo se nameće moguće objašnjenje zbog čega se to dogodilo. Osjećaji koje sam proživljavao doveli su do takve količine stresa da je u mom gležnju, s kojim sam u prošlosti imao najviše problema i koji je moja slaba točka, došlo do spontanih krvarenja. A to, ako lijekovi nisu dostupni, bolesniku s teškim oblikom poremećaja zgrušavanja krvi poput mene predstavlja veliki problem i može biti kobno.
Pustite strah da iščezne
Ta me osviještenost potakla da počnem razmišljati kako da, dovraga, uopće smanjim razinu straha. Kad sam razmišljao kako je sve krenulo, sinulo mi je – kriva je bila televizija. Odlučio sam pokušati prestati i prestao sam gledati vijesti na TV-u i čitati ih na internetu. Budući da su moji ukućani ionako pratili medije, važne informacije i upute još su uvijek bez problema dolazile do mene, ali bio sam pošteđen sve te panike, straha i nesigurnosti vezanih uz okolnosti kod kuće i u svijetu. Nakon nekoliko dana ta je mala promjena dovela do toga da je strah posve iščezao te se nije više vratio. To mi je omogućilo da se umirim i iz trenutačne situacije izvučem najviše što se može, što znači da u ovim toplim proljetnim danima većinu vremena provodim vani u vrtu u kojemu nikad ne nedostaje posla. Ako bi pak vrijeme bilo kišno, namjeravao sam svoju pažnju odvratiti od svih događaja čitanjem knjiga, gledanjem zabavnih filmova i slično. No, da budem iskren, sad priželjkujem i pokoji kišni dan kako bih uopće pronašao vremena da pročitam koju knjigu.
Ova su me vremena podučila važnoj lekciji
Ništa ne možemo uzimati zdravo za gotovo. Sustav u kojem živimo iznimno je krhak pa je znanje o tome kako se pobrinuti sam za sebe, odnosno kako biti samodostatan, iznimno važno. Naime, za stvari koje dobivam „izvana“, bila to uvezena hrana, lijekovi ili ljubav, za ništa od svega toga nema jamstva da ću ih imati i sljedećeg dana. Budući da znam potražiti u sebi zadovoljstvo koje ne ovisi o vanjskim okolnostima, uzgojiti hranu u svome vrtu, osnažiti svoj imunološki sustav i poništiti stres, u ovim mi je vremenima znatno lakše nego većini. No i dalje ovisim o faktoru za zgrušavanje krvi i ne preostaje mi ništa drugo nego se pouzdati da ću ga uvijek imati na raspolaganju.
Uroš Brezavšček
NP-12537, 09/2020