Joseov izazov je popeti se na najviši vrh Pirinejskog poluotoka 

Ostvarivanje zaboravljenih snova 

Vratio sam se sportu nakon ozljede gležnja zbog artritisa i tako dobio drugu priliku za kvalitetan život. Samo 48 sati nakon operacije i nakon što sam pokorio sve svoje strahove, ponovno sam stao na noge bez štaka. Bio sam zahvalan na vrijednom poslu koji su obavili moji traumatolozi. Pobijedio sam još jedan izazov u svom životu, uz svoju prijateljicu hemofiliju, koja je znala dovoditi moj život u opasnost zbog krvarenja ili padova. 

Rad na svladavanju izazova u životu 

Vjerujem kako sam istovremeno i isti kao ostali i drugačiji od svih. Veoma rano otkrio sam kako moj život neće biti nimalo lagan i da ću stvari morati rješavati na svoj način. 

Čak i s ozlijeđenim gležnjem uspinjao sam se na visine iznad 2000 metara. No zbog bola koji sam osjećao, uspon na planine nije me više toliko privlačio. Operacijom su mi liječnici pružili novu priliku da budem sretan i da se nastavim baviti sportom. Uvijek se oslanjam na iskustvo i lekcije koje sam naučio u životu kako bih postigao nevjerojatno. A kako bih mogao dosegnuti visine, započeo sam s temeljnim treningom. 

Napredak pri treniranju (vidi tablicu)

Bila je to godina nevjerojatnoga ponovnog otkrivanja samoga sebe, u kojoj sam započeo s temeljnim treningom. Pojačavajući ga pomalo, na kraju sam se uspio popeti na najvišu planinu u Madridu. Psihički sam postajao sve jači. 

Nikada ne odustajte: tjelesna i mentalna priprema 

Godine 2016. započeo sam raditi na vezi između tijela i uma, oslanjajući se na očev savjet da nikada ne odustajem. 

Kako bih ostvario svoj najveći i konačni san, moram se u potpunosti posvetiti sebi i dopustiti si da se oporavim nakon napornog treninga. Nakon svakog bavljenja sportom oslanjam se na savjete koje su mi traumatolozi davali od malih nogu: opuštam tijelo hladnom vodom i ledom, radim primjerene pauze i razgibavam zglobove nakon opuštanja kako bi ostali aktivni. Zahvaljujući toj metodi, znatno sam otporniji i ne osjećam toliki bol u mišićima. Osim toga, zbog činjenice da se bavim visokorizičnim sportom, neprestano sam na oprezu i znam kako se zaštititi upotrebom grijača i steznika za gležanj (ako je to potrebno), nošenjem prikladne odjeće i čvrstih čizama koje mi štite gležanj, ali i nošenjem faktora u slučaju nečeg ozbiljnijeg. 

Idemo sada na moju drugu tablicu uspjeha, sve intenzivnijih treninga i meditiranja, čija je svrha bila ostvariti moj sljedeći san. Vjera te osnažuje! To je stav kojega se držim kada je u pitanju postizanje ciljeva. 

Važno je biti izdržljiv i imati pobjednički mentalitet, a to ćemo postići svakodnevnim radom. Prije svakog uspona na planinu, proučavam detaljno i analiziram sve moguće opasnosti kako bih izgradio mentalnu samouvjerenost. 

Kombiniranje s drugim sportovima 

Kako bih napredovao, započeo sam s radom na vlastitim pripremama. To je uključivalo i bavljenje novim sportovima kako mi treninzi ne bi bili preteški. Stoga sam naizmjence počeo voziti brdski bicikl i kanu, što je značilo da aktivno i raznovrsno vježbam. Istovremeno mi je, međutim, nedostajalo nešto bitno, uključujući i kvalitetnu prehranu. 

Iako smo ušli u posljednju fazu priprema za ostvarivanje sna, još uvijek nisam bio mentalno spreman za svladavanje svakodnevnih izazova. Tada je na scenu stupila moja trenerica Nuria Picas, koja ima bogato alpinističko iskustvo, i pomogla mi dosegnuti ono što mi je nedostajalo. Razgovarali smo o mom treningu i uspjesima, a njezini su mi savjeti pomogli u pronalaženju djelića slagalice koji su mi nedostajali, ali i u preuzimanju određenih rizika kako bih pobijedio!

Već sam otprije osvojio nekoliko planina od 2000 metara u okolici Madrida, i to više puta. No za uspon na najviši vrh Pirenejskog poluotoka bio mi je potreban još veći mentalni napor. Na svu sreću, ovaj sam put imao pomoć i savjete svoje trenerice.

Godine 2019. uspio sam se uspeti na iznimno opasne i zahtjevne visine iznad 2000 metara. Osvojio sam osam vrhova legendarnih planina, uključujući Reventón i Siete Picos, a na potonji sam se popeo u samo jednom danu. Sve su to bili stjenoviti tereni (što nije preporučljivo za moj gležanj), stoga sam bio nervozan. No s vremenom sam prevladao mentalne prepreke vizualizirajući što ću sve vidjeti na samom vrhu –do tada neostvarenom cilju. 

Bio sam u dobroj tjelesnoj spremi, no morao sam postati još bolji kako bih postigao zacrtano. Znao sam da se moram još više truditi. Godine 2019. maksimalno sam pojačao trening. Bez obzira na vrijeme koje sam imao na raspolaganju, svaki dan bih odradio osmosatni trening, uključujući 10 kilometara naizmjeničnoga brzog hodanja i trčanja dnevno, dizanje utega tri puta tjedno, trbušnjake, sklekove i rastezanje te planinarenje vikendima. 

Moje su temelje činili tjelesna sprema i mentalni sklop, no za uspon je bilo potrebno imati i relevantne tehničke podatke. Ovim se putem zahvaljujem svojoj trenerici Nuriji Picas na preporukama i savjetima, koji su mi pomogli da prevladam izazove na putu prema gore, uključujući visinsku bolest i iznimno zahtjevan teren, što se na kraju pokazalo ključnim za uspjeh. Nuria je razumjela moje izazove, dok sam ja preuzeo rizik potreban da uspijem u svom naumu. 

Čak 93% uspjeha čine moji vlastiti napori, a tek 7% otpada na sreću i strah koji me ponekad koči u napredovanju. Vjerovao sam samome sebi i u srpnju 2019. želio sam osvojiti poluotok. 

Napomena: Prije pokretanja vlastitog fizičkog izazova, važno je konzultirati se sa svojim liječnikom.

Moguće je živjeti slobodno s hemofilijom.