U siječnju 2020.g. pojavila su se prva izvješća o novoj infekciji uzrokovanoj tada nepoznatim  virusom. Ostali medicinski problemi su potisnuti i struka se usmjerila prema otkrivanju najučinkovitije metode liječenja ili prevencije nastanka COVID-19 infekcije.

Povijest se uvijek na neki način ponavlja, pa su epidemije malarije, kuge, gube, velikih boginja,  razne gripe i druge nedaće pustošile ljudski rod i samo naivni nisu mogli predvidjeti da će tako nešto i nas zadesiti. Slično se dešava i s potresima, ratovima, poplavama, migracijama ljudi i brojnim drugim pojavama koje se ponavljaju od kada je čovjeka na zemlji. I uvijek sve ima svoj početak, vrhunac i kraj pa tako će i ovaj virus biti pobijeđen, a sve što se sada zbiva će se potisnuti u zaborav.

Najučinkovitija zaštita od infekcija je sprečavanje širenja zaraze, te cijepljenje. Prva karantena na svijetu utemeljena je u Dubrovniku u XIV. stoljeću. Tada su vladale brojne infekcije, a nije bilo lijekova, pa su mudri gospari uvidjeli da je potrebno neko vrijeme da dođe do prvih simptoma bolesti (shvatili su što je to inkubacija), stoga su sve trgovce i putnike koji su dolazili u Grad kroz četrdeset dana držali van gradskih zidina (od  broja četrdeset dolazi naziv karantena). Ako se u razdoblju od 30-40 dana bolest nije pojavila puštali bi ljude u Grad.

Do sada je poznato sedam vrsta koronavirusa koji mogu uzrokovati bolest kod ljudi. Četiri vrste uzrokuju običnu prehladu koja prolazi uz uobičajene simptome kašljanja, kihanja, šmrcanja i kod nekih osoba povišenom tjelesnom temperaturom. Iznimno rijetko „obični“ korona virusi mogu izazvati febrilne konvulzije ili upalu pluća, koja se obično uspješno liječi. U Kini je 2002.g. izoliran koronavirus (SARS CoV 1), koji izaziva bolest  SARS (eng. Severe Acute Respiratory Syndrome, tj tešku akutno nastalu bolest dišnih puteva). I ime virusa (SARS CoV 1) koji izaziva bolest SARS je izvedenica (Co – korona , V – virus). Ta je bolest bila vrlo teška, oko 10% oboljelih je umrlo od posljedica bolesti, ali je uspješnom reakcijom zdravstvenih službi lokalizirana u Kini i za dvije godine je nestala. Ta je bolest bila zoonoza, tj. bolest životinja koja može ponekad uzrokovati i bolest kod ljudi. Virus  SARS CoV 1 se primarno nalazi u životinjama (šišmišima) i prijenos na čovjeka je bio putem cibetki, životinja sličnim mačkama.

Za vrijeme dok je u Kini bilo oboljelih od SARS-a, započela su brojna znanstvena istraživanja kojim se pokušalo utvrditi razloge prijelaza ovog životinjskog virusa na ljude, a započela su i istraživanja mogućeg cjepiva protiv virusa. I kada se zaboravilo na taj virus, u Saudijskoj Arabiji su se 2012. g. pojavili slučajevi oboljelih od teške upale pluća uzrokovane koronavirusom MERS (engl. Middle East Respiratory Syndrome - tj. bliskoistočna bolest dišnog sustava), a sam virus je nazvan MERS-CoV. Ovaj virus je bio značajno opasniji od virusa SARS-a, od njega je umiralo trećina oboljelih, inkubacija je bila 2-14 dana, virus se širio sa deva na ljude. Za kontakt je bio neophodan bliski kontakt sa zaraženom životinjom, a također se širio i bliskim kontaktom između ljudi. Osim simptoma dišnog sustava, kod oboljelih su bili prisutni i simptomi probavnog sustava. U drugoj polovici 2019. g. u Kini je zabilježeno dosta slučajeva teških upala pluća, koje su zahtijevale mehaničko disanje (tj. „respirator“) i neki oboljeli su umrli. Iako su liječnici u bolnicama pokušavali skrenuti pozornost nadležnih na neuobičajeno velik broj sličnih slučajeva, vlasti su uglavnom te probleme minorizirale. U siječnju 2020. g. izoliran je virus koji izaziva navedenu bolest. To je sedmi virus iz obitelji korona virusa koji izaziva bolest kod ljudi i nazvan je SARS- CoV 2. Bolest je nazvana COVID-19 (tj. CO – korona, VI virus, D – engl „disease“, što znači bolest, a 19 je zbog toga što se bolest pojavila 2019. g.).

I ovaj koronavirus je zoonoza, primarno bolest šišmiša, a tek se naknadno vjerojatno zbog nehigijenskih uvjeta  u kineskim tržnicama živih životinja, ili manje vjerojatno neopreznosti znanstvenika u laboratoriju, proširio i na čovjeka. Prema zapažanjima nekih zapadnoeuropskih i američkih službi, a temeljeno na radnom vremenu krematorija u Wuhanu (i dimu koji je bio 24-satni) te potražnji materijala za urne,  broj umrlih je početkom 2020. g.  u Kini bio višestruko veći od službeno prikazanog.

Od otkrića Edwarda Jennera i vakcinacije protiv velikih boginja, nikad se nije tako brzo otkrilo niti od regulatornih agencija odobrilo cjepivo za neku bolest, kao za COVID-19. Već krajem 2020. g. započelo je cijepljenje protiv te bolesti. Na tržištu su pretežito dvije skupine  cjepiva. Jedna skupina su cjepiva pomoću glasničke ribonukleinske kiseline, a druga skupina su vektorska cjepiva, kada se „šifra“ ugrađuje u adenovirus , čijom replikacijom dolazi do nastanka imunosti. Genska terapija hemofilije se radi pomoću adenovirusa i do sada nema posebnih preporuka pri izboru cjepiva za hemofiličare. Dok se preporuke ne naprave, možda bi hemofiličarima, ako mogu birati, bilo uputno cijepljenje onim cjepivima koja ne koriste adenoviruse. Sva druga cjepiva osim cjepiva protiv COVID-19, hemofiličarima se daju potkožno, samo se ovo cjepivo daje u mišić.

Svjetska federacija za hemofiliju i ostale organizacije oboljelih od poremećaja zgrušavanja krvi su izdale preporuke za cijepljenje:

Preporuke za cijepljenje protiv COVID-19 infekcije za osobe oboljele od hemofilije:

• - Osobe s hemofilijom nisu sklonije težim oblicima COVID-19 infekcije i po pitanju COVID-19 infekcije ne izdvajaju se od ostale populacije, pa se i njima kao profilaktička mjera preporuča cijepljenje
• - Osobe s hemofilijom se mogu cijepiti svim  cjepivima protiv COVID-19 infekcije koja su odobrena od strane regulatornih agencija i to intramuskularno s najtanjom iglom
• - Nakon cijepljenja potrebno je na kožu staviti hladan oblog kroz 10-ak minuta
• - U slučaju pojave jakog crvenila, svrbeža ili otoka svakako se javiti svom liječniku. Moguće se radi o alergijskoj reakciji na cjepivo ili krvarenju u mišić, stoga je pregled iskusnog liječnika svakako preporučljiv
• - Preporuča se da osobe s teškim i umjerenim oblikom hemofilije prime profilaksu unutar 24 sata prije cijepljenja. Ako se radi o faktorima s produljenim djelovanjem preporučen je razmak između davanja faktora i cijepljenja od najviše 48 sati
• - Za osobe s blagom hemofilijom i vrijednostima aktivnosti faktora zgrušavanja >10%, te za osobe koje primaju emicizumab nisu potrebne dodatne doze lijeka

Hemofilija je kronična bolest koja dijete prati od rođenja. Svaka kronična bolest je vezana i s nizom psihičkih promjena i s brojnim problemima tijekom odrastanja. Oboljelima od hemofilije je sasvim dovoljna borba s njihovom osnovnom bolesti, da im ne trebaju i problemi povezani s COVID-19 infekcijom i njenim posljedicama. Stoga preporučamo svim hemofiličarima da se cijepe protiv te bolesti i redovito provode profilaksu faktorom zgrušavanja, te poštuju preporuke epidemioloških službi.

PROF. DR. SC. ERNEST BILIĆ,
DR. MED., SPEC. PEDIJATAR, KLINIKA ZA PEDIJATRIJU KBC ZAGREB,
MEDICINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

LITERATURA:

1. Pfrepper C, Holstein K, Königs C et al. Consensus Recommendations for Intramuscular COVID-19 Vaccination in Patients with Hemophilia. Hamostaseologie  2021 doi: 10.1055/a-1401-2691. 

2. https://news.wfh.org/covid-19-vaccination-guidance-for-people-with-bleeding-disorders/

3. Begovac I, Bilić E. Psihosocijalno značenje pojedinih tjelesnih bolesti  Ur. I Begovac Dječja i adolescentna psihijatrija, Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, 2021: 678-699.

4. Bilić E. Koronavirus i djeca oboljela od hemofilije. Hemofilija 2020;13:13-15.

NP-18155; 09/2021